Psihološki aspekt poroda: kako umanjiti bol

Postoji mnoštvo filmova, serija i zapisa koji prikazuju porod na način da krvi ima na sve strane, žena nekontrolirano urla, muž, ako je prisutan, pada u nesvijest, a porodničari primjenjuju čudne instrumente jednog za drugim. K tome, u svakodnevnom se životu zna poprilično često dogoditi da neke žene koje su već rađale, kad vide trudnicu, imaju potrebu podijelit s njom svoju osobnu, najvjerojatnije strašnu priču sa poroda. Mora li porod baš tako izgledati? Postoji li drugačiji način rađanja? Pravo je osvježenje naići na drugačiju snimku suočavanja sa porođajnom boli. Snimku na kojoj žena pribrana i smirena prolazi kroz trudove. Jedna od takvih snimki na you tube-u ima više od dva milijuna pogleda:

 

Žena na snimci za vrijeme trajanja snimke ima dva snažna truda. Ako pažljivo promatrate možete primijetiti njihov početak na izrazu njezinog lica i brzom udisaju u 0,22 i 2,28 sekundi snimke. Obzirom na čestinu trudova može se zaključiti da se žena nalazi u takozvanom prijelaznom razdoblju prvog porodnog doba. Za to razdoblje je karakteristično da trud traje 60 – 90 sekundi i da je pauza između trudova u kojoj se žena može odmoriti jako kratka, ponekad samo oko 30 sekundi.

Da snimka nije SF, niti da se radi o nekoj posebnoj-na-bol-otpornoj ženi dokazuje i fiziologija ženskog tijela, odnosno mehanizam koji omogućava da žena pod određenim uvjetima rađa brže i kraće. Naime, postoji porođajna bol koja je nužna i postoji porođajna bol koja je toj nužnoj boli nadodana. Nadodana porođajna bol proizlazi iz straha i osjećaja ugroženosti žene. Drugim riječima postoji porođajna bol koju žena mora izdržati, ali i bol na koju žena sama, kao i uvjeti u njezinoj okolini mogu utjecati, te smanjiti tu „dodatnu“ bol ili ju čak u potpunosti spriječiti.

Razlog tome je što je prilikom poroda jedan od mišićnih slojeva maternice odgovoran za otvaranje žene za vrijeme trudova, dok je jedan drugi mišićni sloj pod utjecajem ženinog mentalnog i emocionalnog stanja. Ako se žena osjeća sigurno i smireno onda navedeni mišićni slojevi djeluju u istom smjeru, u smjeru prema sve većem otvaranju žene. Tad porod protječe brže (žena se brže otvara) i lakše (bol koja prati otvaranje je manja). Međutim, ako se žena osjeća ugroženo, u strahu, panici, onda mišićni slojevi rade u suprotnim smjerovima. Tad jedan sloj mišića otvara maternicu, dok onaj sloj mišića koji je pod utjecajem ženinog straha nastoji zaustaviti porod, zaustaviti otvaranje. Upravo ovo djelovanje slojeva mišića u suprotnim smjerovima (jedan u smjeru otvaranja, drugi u smjeru zatvaranja) uzrokuje dodatnu bol.

Taj mehanizam je izrazito važan i koristan. Zamislite ženu koja prije nekoliko tisuću godina rađa u spilji i naiđe spiljski medvjed. U tom trenutku mišićni sloj koji je pod utjecajem straha privremeno zaustavlja porod, te omogućava da se žena smjesti na sigurnije mjesto i nastavi rađati nakon što opasnost prođe. Isti mehanizmi reagiranja nas prate i danas, samo što u našoj „suvremenosti“ i „naprednosti“ često zaboravimo na njih, ne osluškujemo ih, ne poštujemo ih. Zar nije slično i danas, samo što opasnost i nesigurnost ne naviješta spiljski medvjed, nego možda krikovi žena u susjednim boksovima, možda neumjesna primjedba osoblja, možda izostanak pokoje riječi podrške i vodstva, možda međusobni razgovor osoblja isključivo o tehničkom dijelu poroda te žena stječe dojam da je ona u cijelom događanju nemoćna, nebitna, da je osoblje glavno i da oni „vode“ porod.

Dakle, brži i lakši porod potiče sve ono što kod žene potiče osjećaj sigurnosti i povjerenja i čini je što opuštenijom. Dobro je da se svaka trudnica zapita što to sve za nju podrazumijeva i da, koliko je u njezinoj moći, nastoji osigurati te uvijete. Ono što pomaže većini žena je da nauče kako disanjem i opuštanjem mišića postići što veću opuštenost. Pomaže ako žena ima povjerenja da je njezino tijelo stvoreno za rađanje i da se već od začeća djeteta nizom hormonskih i drugih promjena priprema za porod. Pomaže ako je uz nju na porodu prisutna osoba u koju ima povjerenja, uz koju joj nije teško pokazati da joj je teško, da ju boli. Pomaže ako ta osoba zna izreći riječi podrške.  Pomaže ako rađa u poznatom okruženju, pomaže ako ima stav da su porodničari dobrodošli i važni, ali da je ona ta koja rađa svoje dijete, te da ima pravo pitati i tražiti objašnjenja. Pomaže ako se usmjeri na to da učini sve što može da svom djetešcu olakša izlazak iz njezinog tijela i što prije ga susretne. Ovaj put licem u lice.

Iva Konjevod, mag. psihologije, psihotereapeut, voditeljica tečaja psihološke pripreme na porod 

Pročitajte i sljedeće članke.

Izvor slike: FreeDigitalPhotos.net by imagerymajestic